Dobrodošli u Vlasotince
Ovaj sajt je posvećen svima onima kojima je Vlasotince u srcu. Onima koji ga bezrezervno vole. I onima koji ga vole malo manje...
Čak i onima koji ne znaju ni gde se nalazi, a opet - znaju da vole.
"Kad ulice naglo opuste, caruju potkazivači.
Sav život najednom poprima besmisao,
da bi odahnuo samo jedan".
Srđan Miloš.
Deo pesme: "Kad ulice naglo opuste"
iz knjige "Kojekude".
Katastrofalna poplava zadesila je Vlasotince 26.06.1988.
Secam se ove poplave, ko juce da je bila... Vreme nije ni najmanje ukazivalo da bi nesto od onoga sto je usledilo, moglo da se dogodi. Bio sam s drustvom u dvoristu osnovne skole "8.oktobar". Pratili smo kosarkasku utamicu i navijali za "nase". Na poluvremenu utakmice, pala je takva kisa da mogu slobodno reci da je izraz "lije ko iz kabla" pravo malo dete u odnosu na ono sta se sve desavalo. Voda na sve strane... Sve to, cini mi se, nije trajalo duze od 45 minuta. Nesto kasnije, krenuo sam ka mostu i dosavsi tamo, primetio da je nivo vode neuobicajeno visok. To i nije bilo ono najgore vec cinjenica kako se iz minuta u minut vodostaj drasticno brzo povecavao. Negde oko 19.30 voda je presla preko ograde keja i pocela da tece tamo gde je tada bilo nase glavno setaliste. Veliki balvani su prolazili tik ispod mosta sa kojeg nas je nesto kasnije uklonila policija. Pardon, milicija. Odmah sam otisao do "Starog groblja" i odatle imao uvid u sve sto se vec uveliko desavalo. Balvani su se sve vise zaglavljivali u branu tako da je nesto kasnije voda i bukvalno pocela teci preko nje. I to par metara preko... Vratio sam se "kod sata" i video da je voda pocela da prelazi i preko mosta a vec je uveliko proticala ulicama prema Sisavi i i u pravcu "Savine kafane" (prema Konopnici, da budem jasniji zbog onih mladjih). Huk pobesnele bujice se cuo daleko... Lomljava stabala... Oko 22.00 sve je bilo gotovo. Svuda blato, drvece, raznorazni predmeti... Ove slike vam mogu pokazati samo deo onoga sto se tog kasnog popodneva i veceri dogadjalo u Vlasotincu.