Dobrodošli u Vlasotince

Ovaj sajt je posvećen svima onima kojima je Vlasotince u srcu. Onima koji ga bezrezervno vole. I onima koji ga vole malo manje...
Čak i onima koji ne znaju ni gde se nalazi, a opet - znaju da vole.
"Kad ulice naglo opuste, caruju potkazivači.
Sav  život najednom poprima besmisao,
da bi odahnuo samo jedan".
                                                Srđan Miloš.

Deo pesme: "Kad ulice naglo opuste"
iz knjige "Kojekude".
Prvi broj lista izašao je 16. septembra 1926. godine
   Prvi broj lista "Vlasina" pojavio se zahvaljujući velikim entuzijastima: Vojislavu S. Popoviću, industrijalcu, vlasniku lista, i glavnom uredniku Miloradu D. Marjanoviću, kandidatu ekonomskih i komercijalnih nauka.
   Pojavile su se dakle, lokalne novine u jednom malom mestu kada ih ni veći gradovi nisu imali. Kao što ste vec pročitali na početku, prvi broj lista izašao je u ranim jutarnjim časovima, 16. septembra 1926. godine, kada je lokalni kolporter noseći novine ulicama Vlasotinca glasno uzvikivao: "Eve ga naš list, Vlasina. Gradjani i gradjanke, kupujte ga ! Tuj će da pročitate od svašta !"
   Njegovo izdavanje su pokrenuli mladi ljudi okupljeni oko Odbora za osnivanje Udruženja vinogradara iz Vlasotinca i okolnih sela. Kapital za štampanje novina dali su članovi Odbora, a kasnije je bilo i prihoda od oglasa i pretplate. Uredništvo je bilo smešteno u prostorijama Omladinske kreditne zadruge u lokalu Djoke Krainčanića zvanog "Ickin". Tiraž za prvi broj bio je 200 primeraka, a kasnije se kretao oko 500 primeraka. List je štampan kod Električne štamparije i knjigoveznice "Pokret" u Leskovcu. Primerak se prodavao za jedan dinar. Početak izlaženja lista je dočekan sa velikim oduševljenjem i optimizmom da će dugo trajati.
   Bio je to skroman ali veliki početak. Izdavanje lista ukazivalo je na zavidan stepen kulture tadašnje vlasotinačke sredine koja je i inače prednjačila u kulturi kako je svojevremeno zabelezio dr. Sergije Dimitrijević, profesor beogradskog univerziteta i poznati naučni radnik. "Vlasina" je bio list za privredu i narodno prosvećivanje.
Vojislav S. Popović
Milorad D. Marjanović
   Početak je bio skroman, da bi se list u narednim brojevima znatno poboljšao. Uredništvo lista je apelovalo da se jave svi koji imaju smisla za novinarstvo i pisanje. Pored divnih i sadržajnih šest brojeva, nažalost, iz raznih razloga list je prestao da izlazi. I pored toga što je bio veoma kratak period postojanja, može se konstatovati da je on zauzimao značajno mesto u privrednom, političkom, kulturnom i sportskom životu našeg kraja.
   Posle 12 godina, na inicijativu Narodne knjižnice i čitaonice, 1938. godine opet izlazi list "Vlasina". Ideju za ponovno pokretanje dao je Milutin S. Popović, učitelj, u to vreme i knjižnicar narodne biblioteke i čitaonice. Veliku pomoć obnovi lista dalo je Udruženje Vlasotinčana u Beogradu i njegov predsednik, penzionisani potpukovnik Vlada Djekić. Za odgovornog urednika izabran je Milutin S. Popović, koji februara naredne godine podnosi ostavku, zbog prezauzetosti, a na njegovo mesto dolazi Mihajlo Mihajlović. Moglo bi se bez preterivanja reći da je predratna "Vlasina", pod uredništvom Mihajlovića bila "revolucionarna" i otvorena za nove ideje. Aprilski rat u Jugoslaviji prekinuo je svaki dalji rad na listu a Mihajlo Mihajlović je zarobljen od strane domaćih izdajnika i streljan na Bubnju kod Niša.
   Na inicijativu političkih i javnih radnika list je obnovljen 1.maja 1953. godine. Glavni i odgovorni urednik bio je Mile Živkovic, javni tužilac. Vlasina je bila stožer oko koga su se okupljali aktivni, preduzimljivi ljudi koji su želeli da svoje ideje udrže za dobrobit svih. Mišljenja smo da bi današnja "Vlasina" trebala da se ugleda na onu nekadašnju...
   Poznati "Vlasotinački slučaj" i drugi sukobi za vlast, učinili su da oni koji su mogli, nisu hteli da održe "Vlasinu". Verovatno iz bojazni da bi neko napisao nešto što nije po nečijoj volji. I tako je Vlasotince ostalo bez svog lista koji je već imao dugu tradiciju.
Milutin Popović
Mihajlo Mihajlović
   Novo izdanje lista pojavilo se posle 36 godina ! Inicijativu grupe kulturnih radnika iz Vlasotinca i Beograda, podržao je Stojan Babastojanski, predsednik opštine. Tako je 10. avgusta 1990. godine formiran redakcioni odbor lista: Miodrag Nagorni, Radivoje Prikić, Sava Ćukalović, Miroslav Krainčanić, Stanislav Gorunović, Nebojša Mitrović, Siniša Pavić i Dragoljub J. Stanković. Glavni i odgovorni urednik bio je Zoran Davinić a tehnički urednik Miodrag Veličković. Lektori su bili Stanka Prikić i Marija Stojanović.
   I tako se list "Vlasina" ponovo pojavio 01.oktobra 1990. godine. List je izlazio redovno, svakog meseca. Tiraž se kretao od 1.000 do 1.200 primeraka. Nažalost, iz raznoraznih razloga, poslednji broj lista je štampan krajem marta 1992.godine, a povodom toga Zoran Davinić je izjavio: "List je prestao da izlazi jer opština nije htela da ga finansira. Žao mi je, ali to je bio najveći razlog. Mislim da smo bili otvoreni za sve opcije, za sve političke partije. Bili smo orjentisani za demokratske vrednosti društva i prosperitet. Vlasinu smo stavljali iznad dnevnih političkih potreba. To nije odgovaralo aktuelnoj vlasti i uskratila nam je finansijsku pomoć".
   Proteklo je samo tri godine, jedan mesec i devet dana od poslednjeg broja, a nova "Vlasina" pojavljuje se na kioscima 10. maja 1995. godine. Za v.d. direktora i glavnog i odgovornog urednika postavljen je Ninoslav Radicević, službenik opštine i dopisnik "Sportskog žurnala" iz Beograda. Formirana je redakcija u sledećem sastavu: Svetlana Stanković, Biserka Mitrović, Snežana Djokić, Zoran Stanković, Danijela Stanojević, Snežana Petković, Boban Dimitrijević, Vlastimir Stamenković, Srboljub Takić, Vesna Andjelković i Violeta Pešić. Kasnije je bilo malih izmena. Pojedini članovi su iz ličnih ili nekih drugih razloga otišli, a došle su nove snage: Gordana Mitrović, sekretar redakcije, Daliborka Miljković, novinar, Miodrag Smiljković. Fotoreporteri su bili Zoran Micić i Slaviša Mladenović, dok su kompjutersku pripremu vršili Andjelka i Ljubiša Grujić iz Leskovca.
   25.decembra 1997. godine, Skupština opštine preuzima osnivačka prava od Omladinskog saveta. Od tog momenta se redakcija lista znatno smanjuje, slede razne kadrovske promene...
   25. februara 2000. godine, za direktora i glavnog i odgovornog urednika biva postavljen Srboljub Takić. Jednom prilikom je rekao: Postojala je pasnost da list doživi sudbinu svih prethodnih izdanja, da posle nekoliko brojeva prestane da se štampa. Medjutim, od kako je Skupština opštine preuzela osnivačka prava, list je počeo uredno da izlazi.
   Od tada pa do danas, dešavalo se beskonačno mnogo promena na rukovodećim položajima ovog lista, a sve srazmerno trenutnoj političkoj strukturi koja je u datom momentu bivala na vlasti. Redakcija sajta želi ovim samo da podseti sve one koji o tome odlučuju, a u cilju novinarstva i novinarske struke, da ubuduće to budu stručni ljudi a ne stranački istomišljenici.
Zoran Davinić
Ninoslav Radičević
Srboljub Takić
Korišćen materijal: "Sedamdeset pet godina lista Vlasina (1926-2001.)" - Stanislav S. Gorunović.
Vlasina br. 34 - 35
mart - april 2009

Vlasina br. 36
maj 2009

Vlasina br. 37- 38
jun - jul 2009

Vlasina br. 39
avgust 2009

Vlasina br. 40
septembar 2009

Vlasina br. 41 - 42
oktobar - novembar 2009
Vlasina br. 43 - 44
decembar - januar 2010

Vlasina br. 45 - 46
februar - mart 2010

Vlasina br. 47
april 2010

Vlasina br. 48
maj - jun 2010

Vlasina br. 49
jul - avgust 2010

Vlasina br. 50
septembar - oktobar 2010
Vlasina br. 59-60
novembar - decembar 2011
Vlasina br. 51 - 52
novembar - decembar 2010

Vlasina br. 53
januar - februar 2011

Vlasina br. 54
mart - april 2011

Vlasina br. 55
maj - jun 2011

Vlasina br. 56 - 57
jul - avgust 2011

Vlasina br. 58
septembar - oktobar 2011