shape
Copyright © 2008  www.vlasotince.in.rs   All Rights Reserved.
vlasotince   vlasotince   vlasotince   vlasotince   vlasotince   vlasotince   vlasotince   vlasotince   vlasotince  vlasotince   vlasotince   vlasotince   vlasotince   vlasotince  vlasotince   vlasotince   vlasotince   vlasotince  vlasotince  
   Dan zaljubljenih se, u svakom slucaju priblizava i zato ne zaboravite da ga obelezite upravo onako kako to Dan zaljubljenih i zasluzuje. Zaljubite se jos vise u osobu koju volite, ili nekog novog i prepustite se najmocnijoj od svih magija - magiji ljubavi.

     Ljubav nije cudo, ali zato cini cuda. Ljubav je ona snaga puna entuzijazma i inspiracije, kreativnosti, koja nam omogucava da napravimo jedan kvalitativan skok u licnom funkcionisanju. To je situacija u kojoj prevazilazimo poznate granice, cinimo stvari koje nikada nismo cinili, uz put otkrivajuci sebi nesto sto do juce nismo poznavali.
    Zivimo u vremenu u kome nas samo cudo moze spasiti, a iskreno se nadamo i - ljubav. Vrteci se u tom krugu stizemo do dana svetog Valentina, ili kako se jos naziva, Dana zaljubljenih. Rec je o prazniku koji slave oni koji veruju u ljubav i koji su duboko svesni toga da ovo najdivnije osecanje moze opstati jedino ako ga delimo sa drugima. Obicaj zato i jeste da se na ovaj dan, 14. februara, setite svih onih koje volite nekim lepim prigodnim poklonom, koji uopste ne mora da bude skup, jer on je u stvari, simbol darova nase beskrajne ljubavi prema toj voljenoj osobi. sta je uostalom ljubav, nego paznja i mogucnost da se osecamo dobro dok smo sa nekim u drustvu.
     Inace, i sam obicaj darivanja vodi nas u najdrevnija vremena. Blizak je sa obredima vezanim uz godisnja doba i cikluse, kojima je svrha da privuku zastitu i naklonost bogova, kraljeva i nepoznatih sila. Zato i poklanjamo na novu godinu, rodjenda, godisnjicu braka i, naravno na Valentinovo.
DAN
ZALJUBLJENIH
   Mada, treba priznati, da je praznik ljubavi koji se u zapadnom svetu obelezava 14. februara prilicno neizvesnog porekla. Pravoslavni kalendar taj dan vezuje uz ime svetog Trifuna, siromasnog guscara iz Frigije koji je bio obdaren velikim isceliteljskim mocima, a u narodu je ovaj svetac jako omiljen i na njegov dan se mnogo gata! Neizvestan je i lik sveca kojim se u zapadnoj tradiciji inspirise taj dan zaljubljenih. Zna se jedino da se u srednjem veku u Engleskoj i Francuskoj govorilo da 14. februara ptice pocinju da se pare, pa i jedna venecijanska izreka tako kaze: "Za sveti Valent seva pravi gnezdo".
    Englezi koji se smatraju rodonacelnicima praznovanja Dana zaljubljenih, kazu da, sretnu li se dvoje mladih u rano jutro 14. februara, bice osudjeni na vecnu ljubav! Pokusajte zato da u noci koja prethodi toj zori dozovete u svoj san (ili na neki drugi nacin) lik zeljene osobe i sugerisete joj bliski susret, pa osmehne li vam se sutradan u rano jutro nekako zagonetno, nemojte to pripisivati tek pukom slucaju.
    Potvrdu ove divne romanticne ideje ondasnjih sanjara nalazimo i kod sekspira, kad Ofelija obeca svom dragom kraljevicu da ce na Valentinovo ujutro doci "...na tvoj balkon, da budem tvoja Valentina"...
    Ali, ko je taj Valentin koji je vekovima "bog zastitnik zaljubljenih"? Receno je da je I sam njegov lik prilicno je neizvestan, tim pre sto su, izgleda, postojala dva Valentina. Pa opet, obicno se govori o biskupu Valentinu koji je pogubljen 14. februara 270. godine, i ciji su ostaci, zamislite, pronadjeni pre pola veka u gradu srednje Italije Terniju, u podzemnim hodnicima bazilike koja je njemu posvecena. Predanja kazu da je Valentin bio veoma omiljen u narodu, sto je dovodilo do besa imperatora Klaudija Gotika. Pozvao ga je zato na svoj dvor u Rim, zeleci da ga vidi i licno ispita. I, kako to prica jakob de Veragin u "Zlatnoj legendi", car je bio toliko opcinjen Valentinovom mudroscu da nije imao srca da ga otvoreno osudi. Umesto toga  ga je prepustio jednom plemicu. Taj covek je imao slepu kcerku i zarekao se da ce uciniti sve ono sto Valentin bude trazio ako devojka ponovo progleda. Valentin se posvetio molitvama i napravio je cudo. Glas o tome se procuo i svi su, kaze predanje prihvatili veru u ljubav punim bicem. Tada je imperator naredio da Valentin bude pogubljen.
    Istocno hriscanstvo, kao sto vec rekosmo, 14. februar vezuje uz ime svetog Trifuna, koji je prevashodno zastitnik vinograda i vina. U sumadiji ga slave kao takozvani zavetni dan, jer se smatra da on stiti od poplave i grada. Sveti Trifun je, po verovanju, takodje i cuvar raznog bilja, a u narodu se smatra da se njegovim danom zavrsava zima. Dakle, to je vreme budjenja prirode, ali i ljudi i ljubavi. A magija novih pocetaka uvek je imala znacajna uporista u covekovoj svesti, pa zato i nije cudo sto se na ovaj dan u nasem narodu puno gata, ne bi li se na taj nacin otkrili nagovestaji nadolazece buducnosti.
          U pravoslavnom kalendaru, ovaj dan pripada Sv. Trifunu.
        Da vidimo i ko je bio sveti Trifun... Ovaj svetitelj je ziveo u trecem veku posle Hrista kao siromasni mladic, koji je bogatima cuvao guske i "jos od detinjstva na njemu je bila velika blagodat Bozja, te je mogao isceljivati bolesti i na ljudima i na stoci, i izgoniti zle duhove".
    Gradjani zivopisnog Ternija, Valentina su proglasili svojim zastitnikom sredinom 17. veka, preciznije 1664. godine. Na njegov dan u ovom gradu proglasavaju dobitnike nagrade, koja se po tradiciji dodeljuje onima koji, poput Valentina, "svoju ljubav nesebicno dele sa drugima".
   Za ove njegove sposobnosti saznao je i tadasnji rimski imperator Gordijan cija je kcerka Gordijana toliko dusevno poremetila, da joj niko od najboljih lekara nije mogao pomoci. U takvom stanju, kaze hriscanska legenda, jednom iz nje progovori zli duh, koji ju je bio poseo da njega niko iz nje ne moze izagnati, osim Trifuna. Nije, medutim, rekao o kom se Trifunu radi pa je car redom dovodio mnoge tog imena dok "po Bozjem promislu", u maloazijskoj Frigiji ne pronadose skromnog guscara Trifuna. Doveden u Rim, on je uspesno izlecio devojku i car ga, naravno, bogato nagradio, ali je ovaj, u povratku kuci, usput sve dragocene darove razdelio sirotinji.

   U selu je nastavio da zivi kao i pre, cuvajuci guske, ali i u sve zdusnijim molitvama i sve vecoj poboznosti. Znajuci za njega i Bozju milost kojom je zracio, novi car Dakije, veliki protivnik hriscanstva, naredi da ga bace u tamnicu i na najvece muke. Ali, Trifunovu veru nista nije pokolebalo pa je posecen macem. I pred smrt, "Trifun se pomoli Bogu i predade dusu svoju Tvorcu svome, 250-e godine" napisao je Sveti vladika Nikolaj.

Prema drugoj verziji crkvenih predanja, Svetog Trifuna je proganjao i mucio jedan carski namesnik, naredjujuci da ga konji bosog vuku preko trnja i kamenja, a Bog ga je uzeo pre samog cina pogubljenja.
Sv. Trifun